O, tempora - o, mores!
Crno-bijeli svijet
Preporuke
Blog
četvrtak, kolovoz 30, 2007
Dovoljno vam je pogledati kad sam napisao prošli post pa da zaključite koliko traje taj ljetni odmor učiteljima ;) Mo'š mislit!

A svima onima koji plješću aktualnom potezu Vlade da svi osnovci i prvi razredi srednje dobiju besplatne udžbenike te ih ne brine koliko će to posla zadati učiteljima („ionako su 2 i pol mjeseca na godišnjem“) kažem: ne padaju ti udžbenici samo nama učiteljima po glavi, nego svima vama, poreznim obveznicima RH!

Loš sam matematičar, ali haj'mo probat: prošle godine Vlada je najavljujući besplatne udžbenike za 2007. osigurala za to 240 milijuna kuna. Ovih dana se u novinarskim hvalospjevima tom podstreku društvu znanja spominje već iznos od 377 milijuna kn. Ravnatelj Agencije (koja, sudeći prema web-stranicama, još ne zna ni kako se zove, a kamoli što drugo) ima za to objašnjenje koje je njemu logično: prošle godine su roditelji platili 352 milijuna kn, pa će otprilike toliko koštati i ove… dakle, ona brojka od 240 milijuna bila je čista demagogija da stvar lakše prođe u Saboru?

Međutim, u knjižarskom je poslu uobičajena trgovačka marža od oko 20% – kažu kako je prošle godine za udžbenike iznosila 90,6 milijuna kn. Ove godine su trgovci isključeni iz hranidbenog lanca koji konzumira hrvatskoga đaka. Osim toga, malo je čudno da Vladini pregovori s nakladnicima nisu urodili nižom cijenom od uobičajene, jer, ipak, riječ je o otkupu čitave naklade! Osim uobičajenog popusta na količinu, ti su udžbenici trebali biti još znatno jeftiniji, jer su izdavači poslovali bez ikakva rizika! Meni se ovako odoka čini da je tu bar nekih 100tinjak milijuna završilo u kakvoj crnoj rupi. Halo, Državno odvjetništvo?

A učitelji? Svake godine odabiremo jedan od odobrenih udžbenika, razrednici, a zatim ravnatelji popunjavaju tablice koje se šalju Ministarstvu. Zatim sve skupa u još jednom krugu, radi eventualnih korekcija (premalo zastupljeni udžbenici ispadnu iz igre). Zbrku koju su nam napravili promjenom rednih brojeva trebalo bi opisati zasebno – u Ministarstvu nisu čuli za ključ baze podataka.

Ove godine smo mi učitelji sve to još jednom (treći put!) morali napraviti za Narodne novine (oni distribuiraju udžbenike po izravnoj pogodbi s Ministarstvom – hm!) – da ne bi slučajno samo preuzeli iste podatke od Ministarstva, ili da to slučajno ne bi radio netko tko je za to plaćen, odradili smo to mi učitelji – besplatno.

Ovih dana su udžbenici stigli. Tražilo se od škola da osiguraju dežurstvo od 8-20 sati, jer se nije točno znalo dan ni sat kad će dostavljač dovesti pakete. Ima i drugačijih dostavljača, koji recimo za područje čitave hrvatske dostavljaju pakete do 12h idućeg dana, eventualno za otoke dan kasnije, ali eto, imamo učitelje koji će besplatno dežurati par dana…

Zatim je udžbenike trebalo pregledati/prebrojati. Gotovo u svim razrednim odjelima ponešto nedostaje. Oni koji su ih brojali pri pakiranju bili su za to plaćeni – naravno mogli su se i zabuniti u brojanju. Mi učitelji to radimo besplatno, pa ćemo biti precizniji, jer ne možemo raditi ako sva djeca nemaju knjige.

Kad će stići udžbenici koji nedostaju, još se ne zna… Isto tako, ako neko dijete zaželi odabrati neki izborni predmet sada, na početku godine, za njega neće imati udžbenika. O problemima prilikom premještaja u drugu školu i naknadnog upisa da i ne govorim…

Kažu kako udžbenici sada postaju vlasništvo škole: na kraju školske godine učenici će ih vraćati, učitelji (besplatno) procjenjivati stupanj oštećenja, a roditelji oštećenje ili izgubljene udžbenike plaćati. Zamislite razred od 20 učenika s 13 predmeta, s prosječno po 2 knjige po predmetu. Dakle, svaki učitelj morat će pregledati preko 500 knjiga i „procijeniti stupanj oštećenja“ – razumije se, besplatno! Zatim će te udžbenike opet trebati nekako sortirati (neki će vrijediti za iduću šk.g., drugi ne, jer će učitelji ponovno odabirati ili će biti izmijenjenih izdanja…) i skladištiti… opet učitelji, opet besplatno.

A tko nam je kriv? Meni nitko. Samo sam djelomično učitelj. Svaki put na određeno i svaki put mislim kako se više neću javljati na natječaj. Od svih poslova koje radim, ovaj je najslabije plaćen. A onda se u svakom razredu nađe po par učenika do kojih mi je stalo i mislim da ću im nešto pružiti za život ako ih ispratim bar još godinu. Lani su mi rekli da bi mi dali povišicu. Oni, đaci. Ali to još uvijek ne znači da ću dopustiti da me vuku za nos. Oni, Ministri i Ravnatelji.

upitnik @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare