O, tempora - o, mores!
Crno-bijeli svijet
Preporuke
Blog
srijeda, veljača 6, 2008
...među bisernim izjavama dana ističem ministra Kalmetu: "Ako bude, a nadamo se da neće, ekološke zagađenosti, Hrvatska će i to naplatiti. A i za ovo angažiranje brodova i aviona, i sve što se radi, Hrvatska će dobiti odštetu od Turske" (prema Jutarnjem).
Iskreno se nadam kako će to što je na tom brodu moglo gorjeti izgorjeti noćas i sutra postupno i polako, samo od sebe. Jer, što se tiče naših "specijalaca", danas je bilo više nego očito kako imamo više sreće nego pameti  da nam se "Kornati" ne događaju češće.
Pa dobro, mudri ministre Kalmeta, jedino što Vi vidite u toj havariji je novac koji ćete zgrnut nakon svega?!?
A što bi bilo da se igrom slučaja dogodilo slijedeće: brod se zapalio u hrvatskom ZERP-u, hrvatske službe reagiraju sporo, ne ugase požar, ne spriječe izlijevanje nafte, a vjetar i morske struje odnesu brod i naftnu mrlju u talijanski ZERP i talijanske teritorijalne vode??? Jeste li, Ministre, bar na časak pomislili koliku bi odštetu mogla Venecija tražiti da je zagađenje došlo do njih nakon Vaše bahate izjave "
U ovom trenutku pomoć nam ne treba, jer sve držimo pod kontrolom"???
Laku noć, pameti!
inekic @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, svibanj 18, 2007
U Ličkom Osiku se otvara cinčaona, pa su ljudi zabrinuti kako će se to odraziti na njih i na okoliš.

Ja sam do danas govorio kako smo ipak u 21. stoljeću, te bi i ta tvornica morala zadovoljavati suvremene propise o zaštiti okoliša i (eventualnom) ispuštanju (teških) metala u prirodu, te da je dobro da se napkon u ovom kraju otvore neka „normalna“ (proizvodna) radna mjesta.

Međutim, prije koji sat digla mi se kosa na glavi:
U kod nas važećem Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće s kraja 2004. donose se maksimalno dopuštene vrijednosti (MDK) za određene elemente i spojeve. Za kadmij piše 5,0 mg/l. Za isti metal njemački Trinkwasserverordnung predviđa maksimalno 0,005 mg/l – dakle tisuću puta manju vrijednost!!! Našao sam i podatak kako razni međunarodni pravilnici propisuju između 0,005 i 0,01 mg/l. Prema spomenutom Pravilniku, bakra kod nas smije biti 2000 mg/l, dok je WHO granica 2; cinka u pitkoj vodi također imamo max. 3000 mg/l naspram 3 kod WHO; olova 10 mg/l, a trebalo bi biti 0,01 mg/l. Izgleda da su naši sve pomnožili s 1000 ili je riječ o (preskupom!!!) lapsusu!?!

Molim kemičare i ekologe među vama da mi pomognu provjeriti podatke, prije nego oglasim(o) sirenu za uzbunu!

Još par informacija za "engleze": Between 1993 and 1995, EPA required your water supplier to collect water samples once and analyze them to find out if cadmium is present above 5 ppb ("parts per billion" - ne znam kako bi se to pretvorilo u mg/l).

The level of cadmium in most drinking water supplies is less than 1 ppb.

Referentne doze američke EPA imate ovdje.

P.S. Najvjerojatnije je u našem slavnom Pravilniku - barem u elektroničkom izdanju Narodnih novina - zabunom umjesto ug/l (mikrograma po litri) napisano mg/l, ali ovo su preozbiljne brojke da bi i bivši ministar Hebrang i uprava Narodnih novina sebi mogla dopustiti takve pogreške!

Npr. u Zavodu za javno zdravstvo Istarske županije znaju da je riječ o mikrogramima:




(desni klik + View image)


inekic @ 15:54 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, veljača 3, 2007
Zahvaljujući Pearl jučer sam ponovno bio na naslovnici. Blagodarim. I svima vama, naravno.
Upitnik na naslovnici 2. put
Osim za logiranje, vrlo rijetko posjećujem tu stranicu, jer se samo svaki put iživciram.
Naime, nikako mi nije jasno čemu toliki blogovi posvećeni kladionicama i klađenju? Možda je problem u meni jer se nikako nisam dao navući na taj "sport", ali kad bih i išao uplatiti (baciti) neke novce na to, ne bih pomoć tražio po blogovima - svaka kladionica koja drži do sebe ima na svojim stranicama jako dobre statistike pobjeda i poraza pojedinog kluba ili sportaša i svu silu podataka - upravo iz toga se i izračunavaju koeficijenti, ako izuzmemo namještene (kupljene) utakmice.
Već sam po nekim blogovima u komentarima ostavio prijedlog da se te "sportaše" izdvoji u posebnu top-listu, pa tko voli... Ili da svatko za naslovnicu nakon logiranja može koristiti neku vrst filtra s logičkim operatorima i ključnim riječima, kao kod traženja na Google-u: real madrid - koeficijent -kladionica ;)
Na debilno idiotsko muhomlaćenje i kronično dijaretično reklamiranje političkih i estradnih "blogera" neću trošiti riječi.
Uglavom, po meni naslovnica, osim rubrike "Pratim", gubi svoj smisao. Nasumično klikanje po izdvojenim blogovima ili po "Top 500" preporouča se jedino u slučaju krajnjeg očaja kao kap koja će preliti čašu jada.
inekic @ 20:04 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
subota, prosinac 16, 2006

Prije nego Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost počne hvaliti svoje uspjehe u čitavoj 2006. godini, postignute primjenom Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu, usuđujem se iznijeti neke svoje dojmove potaknut izvješćem o prikupljenih 472 milijuna komada boca i limenki, odnosno oko 55,1 tisuće tona ambalažnog otpada u prvih 9 mjeseci.

U poziciji sam krajnjeg potrošača - na dnu hranidbenog lanca ;) - trgovci, sakupljači ili prerađivači ambalažnog otpada vjerojatno imaju drugačija iskustva. Saborske zastupnike da i ne spominjem ;)

Ono što primjećujem su navike, moje vlastite i ljudi oko mene, odnosno mijenjanje istih od uvođenja 50 lipa naknade za vraćanje ambalaže, kao i situacija na nesaniranim deponijama i divljim odlagalištima otpada kraj kojih prolazim...

Prije uvođenja te nove prakse, za koju su "Ministarstvo i Fond dobili pohvale više europskih zemalja jer se ovakvim sustavom prikupljanja preradi oko 90% prikupljenog ambalažnog otpada", ja sam u kući uredno odvajao papir, staklo i plastiku i redovito ih nosio do odgovarajućih kontejnera koje je kod nas postavila tvrtka Unija nova. Znam dosta ljudi koji su činili isto. Dobro, nisu se baš odvajali svaki papirić i plastična vrećica, ali svijest se polako razvijala. Svijest kako otpad nije smeće. A ona je najvažniji čimbenik u cijeloj priči, ne ovih 50 lipa ili pohvale iz EU.

Evo zašto tako mislim: uvođenje Pravilnika izdvojilo je samo jedan vrlo mali dio PET, staklene i Al/Fe ambalaže kao "vrijednu", jer se za nju dobiva povrat novca. Sve ostalo je smeće.

Nova situacija kod mene: naravno, odvajamo ambalažu s povratnom naknadom. Isplati se. Treba ju prepoznati (hajde, to se s vremenom uvježba), oprati (koliko je pitke vode potrošeno za onih 472 milijuna vraćenih?), ne smije biti oštećena niti zgnječena (a otpad se, osim u masi, mjeri i volumenom!)... Isplati li se?

S druge strane, sve ostalo završava u običnom smeću! PET boce od ulja, ambalaža od margarina, plastične vrećice, čepovi istih onih boca za koje dobivam povrat (što su jadni čepovi krivi, da njih ne želite reciklirati?), staklene teglice od kiselih krastavaca, pekmeza, aluminijska folija s čokolade, papir (Halo, Ministarstvo, jeste li čuli da je papir sirovina, a da planet Zemlja ostaje bez šuma?!?)... 

Uvjeren sam da su i volumen i vrijednost otpada koji sada kod mene završava u smeću (a ranije nije!) daleko veći od volumena i vrijednosti otpada koji sada biva "zbrinut" zahvaljujući onih 50 lipa.

Zašto to i dalje ne nosim u kontejnere Unijanove, pitate se? Ne znam. Novi Pravilnik kod mene je uspio razviti novu svijest. Zbrinjavanje otpada u 21. stoljeću na hrvatski načn. "Obrada" ambalaže s povratnom naknadom potroši mi previše vode, vremena i mjesta u stanu, da bi mi još ostalo volje za odvajanje ostalog i nošenje u kontejnere. Osim toga, za ovo posljednje ne bih dobio ni lipe, pa nisam lud, da mi se ljudi smiju...

Nadam se da ste me razumjeli. Bojim se da ima još ljudi sa sličnim iskustvom. O nekim drugim nuspojavama ovog "zbrinjavanja", kao npr. pitanju higijene u trgovinama prehranom i troškovima cijele parade (da, "stvaramo radna mjesta i potičemo gospodarstvo", LOL), ne bih sada.

Dosta sam boravio po Europi prije 15ak godina. Naučili me razvrstavanju otpada u Austriji u doba kad je to i kod njih za krajnjeg potrošača bilo prilično komplicirano. Aluminij posebno, metal posebno; bijelo staklo, smeđe staklo, zeleno staklo, ravno staklo... ne znam koliko vrsta plastike, biootpad... Dakako, na svakom koraku prikupljanje baterija, lijekova kojima je istekao rok trajanja ili nisu potrebni, glomaznog otpada, itd. Ljudi su imali svijest kako je to nužno raditi, ako se ne želimo ugušiti u vlastitim govnima, iako za to nisu dobivali niti šilinga.

Mi smo, dragi moji, preskočili onaj ključni i odlučjujući korak, a to je stvaranje te svijesti! Štoviše, novim načinom zbrinjavanja otpada uništeni su i oni malobrojni (?) samonikli začeci takve svijesti! Ja do 2006.sam sigurno kroz više od 15 godina svaki tetrapak (zloglasnu višeslojnu ambalažu) prije bacanja spljoštio i nisam ostavio nijednu limenku ili PET bocu, a da ju nisam zgnječio i po mogućnosti stavio u kontejner kamo pripada. A sad mi zabranjuju da to radim!

Baš me zanima koji smo to dio Pravilnika pokazali, i kojim "Europljanima", da nas tako hvale???

inekic @ 09:16 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare